Bježali su iz svijeta gdje je život bio težak, počesto i okrutan
Promjene u kojima ljudi žive i o kojima razmišljaju odvijaju se sporo. Ljudska bića obično ne vide kako se historija odvija pred njihovim očima dok obavljaju svakodnevne poslove.
Međutim, muslimani Bosne i Hercegovine koji su napustili svoju domovinu krajem 19. i tokom 20. stoljeća, odlazeći u druge zemlje i na kontinente, zasigurno su promijenili putanju historije bošnjačke nacije. Svi su oni protagonisti priče o seobama, zato što su se iza “uzroka”, “sila” i “faktora” nalazili porodica i pojedinac koji su odabrali da napuste jedan način života i započnu drugi.
Istraživanje useljavanja Bošnjaka u Ameriku je jedno poglavlje sage o seobama stanovništva, vezano za otkriće nove zemlje u kojoj su hiljade našle svoju sigurnost i slobodu.
Nadamo se da će ovi napori omogućiti našim mlađim generacijama da uče o svojoj baštini, kao i našim starim, kao podsjećanje. To će uvećati naše poznavanje naroda, njegovih institucija, kao i događaja koji su oblikovali bošnjačko-američku zajednicu.
Bošnjaci su dolazeći u Ameriku bježali iz svijeta gdje je život bio težak, počesto i okrutan. U Sjedinjenim Državama i Kanadi borili su se, radili i istrajavali u nastojanju da njihovo potomstvo ostvari svoj američki san.
Većina njihove djece, unučadi i praunučadi, sada živi prilično lagodno, nažalost, daleko od svojih korijena i s nejasnom slikom o doprinosu koji su njihovi preci dali Novom svijetu. U pitanju je useljavanje koje je počelo prije više od sto godina, a koje je doseglo svoj vrhunac 1990-ih.
Već 1995., oko 100 hiljada Bošnjaka i njihovih potomaka je živjelo u Sjedinjenim Državama i Kanadi sa statusom izbjeglica. Do početka 21. stoljeća, živjeli su u skoro svakoj saveznoj državi, a većinom u gradskim centrima.
Zapravo četvrtina svih američkih Bošnjaka je živjela u Chicagu, St. Louisu i Detroitu. Ko su bili Bošnjaci koji su dolazili u Ameriku tokom 20. stoljeća? Kakvim su životom živjeli? Kakve su probleme imali i kako su se prilagodili životu u Novom svijetu? Kako su udarili vjerske i kulturne temelje postojećoj bošnjačko-američkoj zajednici? S kojim se dilemama sučeljava danas ova zajednica?
Slično kao i ostale useljeničke grupe, i Bošnjaci su napustili svoju domovinu zbog političkih i vjerskih represalija jugoslavenske države pod srpskom dominacijom. Najblaže rečeno, na njih se obično gledalo kao na strance u njihovoj sopstvenoj domovini, a u najgorem slučaju kao na izdajnike svog roda samo zbog svojih izrazitih vjerskih obilježja, uprkos činjenici da su oni mogli svojatati zemlju koliko i Srbi i Hrvati.
Stoga su hiljade Bošnjaka iskoristile priliku da usele u zemlju ekonomskog prosperiteta i vjerskih i političkih sloboda. No, samo razdvajanje s domovinom, i pored svojih mnogih problema, predstavljalo je žalostan prizor. I pored početnih teškoća koje su mnogi Bošnjaci iskusili u svom novom okruženju, Amerika je ponudila slobodu i prilike za uspjeh – ono što nikada ranije nisu imali.
Po dolasku u Ameriku bošnjački useljenici su se ophodili prema svojim novim sugrađanima na način koji se razlikuje od ostalih useljeničkih grupa. Kao nekršćanski i nejevrejski narod, oni su se osjećali različitim od ostalih, i mislili su da odudaraju, uprkos njihovoj rasnoj sličnosti sa američkim bijelcima.
Oni su ipak svjesno odlučili da se uklope, ne želeći time da privuku pažnju na sebe, ili da izgledaju kao neprilagođeni društvu. U okviru svojih zajednica, molili su se Bogu na način kako su to oduvijek činili, pridržavali su se islamskih zabrana u vezi s hranom i učili svoju djecu da poštuju tradiciju.
Pošto su im preci skinuli fes i feredžu, oni su sada izgledali isto kao i prosječni Amerikanci. Očigledno, većina Bošnjaka koji su došli u ovu zemlju kao izbjeglice nisu imali namjeru da usele, na to su bili prinuđeni ratom. Postali su sve zabrinutiji u svijetu, osjećali su se često kao manjina u odnosu na svoje neprijatelje, te su bili u nedoumici između svog muslimanskog i evropskog identiteta.
Nepredvidive okolnosti su ih odvele u Sjevernu Ameriku, premda su svi Bošnjaci smatrali Ameriku kao zemlju prilično drukčijom od ostalih.
Comments are closed.