Prijeti li planeti zemlji ekološka smrt?

Senad Agić

كُلُواْ وَاشْرَبُواْ مِن رِّزْقِ اللَّهِ وَلاَ تَعْثَوْاْ فِي الأَرْضِ مُفْسِدِينَ
Jedite i pijte Allahove darove, i ne činite zlo po Zemlji nered praveći! (Kur’an, 2:60)

Naš Poslanik je živio jednostavnim načinom života. Da je svijet slijedio njegov Sunnet, danas ne bi bio zabrinut za katastrofalne posljedice klimatskih promjena. Možda je ramazan najbolja prilika da se barem malo kao muslimani zamislimo i počnemo djelovati u pravcu mijenjanja tj. korigiranja svog rasipničkog načina života.

Postoji, nažalost, jednoglasan zaključak znanstvenika da ljudske aktivnosti tj. ljudski faktor, mijenja klimatske uvjete i da je to jedan od najvećih izazova s kojim se svijet danas suočava. Ovo mijenjanje klimatskih uvjeta rezultiraće zastrašujućim posljedicama: rast nivoa mora, potopljavanje priobalnih gradova, akutne nestašice hrane i vode, globalna kriza izbjeglica, proširenost bolesti…

Povoljni mikroklimatski uvjeti u Bosni i Hercegovini ne smiju oslobađati Bošnjake od odgovornosti i brige za neizvjesnost sudbinu većine žitelja na zemlji.

Jedan je znanstvenik, da bi bio što alarmantniji, na zadnjoj starni svoje knjige napisao: “Ono što podvlačim u ovoj knjizi je predskazanje koje će se vrlo brzo ostvariti, jer sam posve siguran u skori nestanak planete; ja to znam. Ne strašim, nego upozoravam, duboko potišten zbog stanja ovog jadnogčovječanstva. Ovi događaji neće dugo čekati na svoju realizaciju; stoga nema se vremena da bi se trošilo na gluposti. Ovu poruku posvećujem ljudskoj vrsti, kao posljednje upozorenje, jer ne postoji ništa drugo što bi se moglo poduzeti.”

Žrtve vlastitih pronalazaka

Ogroman rast proizvodnje i potrošnje u posljenjih 50 godina na okoliš su ostavili neprocjenjive negativne posljedice. Niko se ne može za ovo kriviti do pripadnici ljudske vrste. Posebno potrošači u razvijenim industrijskim zemljama doprinose globalnom zagrijavanju.

وَلَا تَبْخَسُوا النَّاسَ أَشْيَاءَهُمْ وَلَا تَعْثَوْا فِي الْأَرْضِ مُفْسِدِينَ
I ljudima prava njihova ne umanjujte i zlo po Zemlji, nered praveći, ne činite! (Kur’an, 26:183)

Sve počinje pohlepom da se ima više nego je potrebno, što pokreće proizvodnju, koja opet zahtijeva energiju, što sve skupa doprinosi globalnom zagrijavanju. Danas u svijetu 20% stanovništva u najbogatijim zemljama troši 86% svih proizvoda namjenjenim potrošačima. Ova petina stanovništva konzumira 45% sveg mesa, troši 58% raspoložive energije i posjeduje 87% ukupnog broja prevoznih i drugih vozila u svijetu.

Ne samo što ovo bogato stanovništvo neodgovorno troši, već i baca u nedopustivim količinama. Prema američkom Ministarstvu poljoprivrede čitava jedna petina hrane u Americi svake godine završi na smetljištu.

A to je gotovo 80 milijardi kg. hrane s kojom bi se moglo prehraniti oko 49 miliona svjetskog stanovništva. Jednaamerička porodica tako baci u prosjeku 14 % prehrambenih proizvoda. Kada se sabere, to u novcu iznosi oko 43 milijarde dolara godišnje. Kako god ove bogate nacije povećavaju potrošnju tako za tim povlače i povećanje eksploatacije svjetskih resursa energije, a potom i ispuštanje u atmosferu otrovnih gasova.

Po znanstvenicima, ispuštanje otrovnih gasova nastavlja da raste po 2% svake godine, uprkos stotinama sporazuma uključujući i onaj iz Kyotoa. Iz svega ovog proizlazi da ukoliko ne promijenimo način života i ne prestanemo nerazumno eksploatirati prirodne resurse, moraćemo se suočiti sa klimatskim promjenama sa nesagledivim posljedicama. Doda li se ovom najavljena nuklearna proba u okeanu, na vatru iz utrobe zemlje, koja već ostvaruje bliske kontakte sa okeanskim dnom, nećemo dugo čekati. Pojava ciklona jasan je znak ovih djelovanja. U Americi tu pojavu pogrešno nazivaju El Niño.

Nije li kasno!?

Neki znanstvenici smatraju da je već suviše kasno da bi se bilo što značajno učinilo. Drugi, opet, drže da ako bismo bez odlaganja i dramatično smanjili proizvodnju prirodnog gasa, još uvijek bi se mogle spriječiti najavljene katastrofe.

Islam nas uči da se ne smijemo predavati pred mračnim prognozama i odustajati od činjenja onog što se još učiniti može. “Kada bi te i zadnji sat na dunjaluku zatekao sa mladicom u ruci, pa ako bi bio u stanju da je zasadiš, morao bi je zasaditi,” poručuje Poslanik a.s.

Ne samo da nije nemoguće promijeniti tok globalnoga zagrijavanje – naš je moralni imperativ da to učinimo. Allahdž.š. nas upozorava: “O djeco Ademova, jedite i pijte, ali ne pretjerujte. Zaista Allah ne voli one koji pretjeruju! (7:31) Počnimo od sebe. Želimo li spas i opstanak života na planeti zemlji, uskladimo svoj način življenja sa potezima koji se postavljaju kao sudbonosni zahtjev vremena i prostora. Vratimo se kur’anskim imperativima. Ponizno se priklonimo Allahovim naredbama i ne prkosimo Njegovim zakonima. Prestanimo se arogantno ponašati kada su u pitanju resursi i njihova eksploatacija. Pokažimo svoju nesebičnost i brigu i za generacije koje tek trebaju doći.

Zamolimo Allaha dž.š. da nam oprosti i kolektivne i individualne grijehe zbog neprimjerenog stila života i ignoriranja više od jedne i po milijarde ljudi u svijetu čiji stanovnici danas žive tek na jednom dolaru dnevno. Obavežimo se na jednostavniji stil života, koji je Poslanik jasno demonstrirao i odlučno propagirao.

U svetom gradu mira u Medini on je zabranio lov i sječenje drveća insistirajući na jednostavnosti življenja i tek neophodnoj tj. minimalnoj proizvodnji i potrošnji. Ovakav pristup se pokazao zdravim i djelotvornim i za pojedinca i za okolinu.

Podsjetimo se, ipak, da je onaj drugi svijet trajan i da će tek život na njemu biti vječan. I da jedino umjerenim ponašanjem i odgovornim odnosom prema drugima postižemo sreću i sigurnost i na ovom i na budućem svijetu.