Nek komšiji crkne krava, tobe ja Rabbi!

Ova se poslovica mnogo više koristi nego što se izgovara. Nastala je onda kada se posjedovanje krave smatralo velikim blagom. Gubitak krave tada je značio siromaštvo, ovisnost i beznađe. Poslovica, naravno, nema veze sa naslovom druge najduže sure u Kur'ani kerimu. I teško da ovakvu poslovicu još bilo ko na dunjaluku ima. Ovo je specijalitet naroda na Balkanu. Ali, kako bilo ko ko ovako misli i osjeća može biti sretan?

Teorija da meni može biti bolje samo ako drugom bude gore nije teorija po kojoj normalan čovjek živi. Nema i ne može biti bereketa i blagoslova ako se polazi od toga da moja sreća zahtijeva da neko drugi bude nesretan ili da moja zahvalnost za ono što imam zavisi od toga da neko drugi ima manje. Nije zahtjev da druga djeca budu neuspješna da bi se na moju gledalo kao na uspješnu. Ljepota tvoje supruge ne traži i ne uslovljava da druge žene budu ružne.

U politici, vjeri…

I u politici i u vjeri ovakav način razmišljanja za misleće i vjerujući nije primjeren. Ideja da jedna stranka mora pobijediti a druga izgubiti ne doprinosi napretku. Ovakav način razmišljanja pogotovo je neprihvatljiv u islamskoj zajednici ili bilo kojoj drugoj vjerskoj zajednici. "Moj džemat napreduje i ostvaruje progres samo ako onaj drugi nazaduje", pristup je neprimjeren bilo kojoj vjeri, pogotovo je neprimjeren i apsolutno neprihvatljiv u islamu.

Predsjednik Trump nije jedini državnik koji koristi ovakvu nakaradnu taktiku, ali je vjerovatno prvi koji je ovakav pristup i taktiku postavio kao stub svoga političkog djelovanja kako bi se održao na vlasti. Za Amerikance porijeklom s Balkana ništa novo. Tako on Trump jadnik misli ako udomi nekog političkog azilanta da će to automatski značiti gubitak standarda američkog građanina. On, kakvog li paradoska, koji uglavnom računa na glasove vjernika evangelista, i dalje misli da davati znači gubiti. Zaboravlja da su njegovi ne tako daleki preci u Ameriku stigli kao emigranti, pogotovo zaboravlja da njegova supruga Melanija (Slovenija) nije čak ni rođena u zemlji čiji je on predsjednik.

Najteže pada saznanje da imamo i takvih vjernika koji misle da ako Bog oprosti griješnicima da je njegov vjernički status time ugrožen i devalviran. Neki bi da i Božju milost kontrolišu i uslovljavaju. Međutim, ljubav i samilost ne poznaju poslovicu iz naslova. Ovaj svijet nije naprosto stvoren da njegovi dijelovi budu neovisni jedni od drugih. Sve je povezano i sve se međusobno nadopunjuje i dograđuje. Davati znači dobijati. Druge usrećiti znači biti uistinu sretan. Zar još uvijek nismo shvatili mudrost Poslanikovog a. s. hadisa:

Niko od vas neće vjerovati dok svom bratu ne bude želio ono što želi samom sebi.

S. Agić